U MAROVCU SE VEKOVIMA KOSI I PONOSI (VIDEO)

Marovac, planinsko selo sa domaćinskim kućama po ćuvicima i pored livada, duž administrativne linije sa Kosovom i Metohijom. Stanovnike neću da brojim, jer i oni koji su se davno odselili u beli svet uvek tvrde da su Marovčani.

Kako onda prebrojati, praprapraunuke, čukununuke, unuke sinove i kćeri svi Marovčana? Nikako, jednostavnije je da ih mnogo ima i to je tačno. Dolaze oni, vraćaju se Marovcu tokom cele godine a najviše ih je toplog, vrelog jula.

Početkom tog meseca svi su oni na livadi. Tu su zbog mirisa trave i tek pokošenog sena. Taj miris je ušao u njihove nozdrave i pluća još kada u se rodili i zauvek će ga sačuvati. Ustvari svi su tu zbog vekovne kosidbe na Marovcu.

U sred leta se oni spremaju za zimu. A da bi se znalo koji će domaćin najblje i najbrže da pripremi seno za stoku za hladne i oštre zime, mora takmičenje.

Kosidba na Marovcu, takmičenje kosača, da se zna, KO KOSI, KO VODU NOSI A KO SE PONOSI. Moraju sva velika lova oni tako zahtevaju ali da se zna svi kose i svi se ponose a vredne devojke i domaćice vodu nose i bez njih ne bi bilo ni dobrih domaćina.

A sve počinje u svitanje. Prvi ustaju kosači. Dok im domaćice kuvaju kafu oni su već ispred kuće i oštre kose. Malo klepaju, pa oštre, pa provere da li mogu da se „obriju“ kosom. Pa opet sve iznova a izmedju po koji gutljaj kafe. Svi žele da budu najbolji mada neki se samo meškaju i neće da priznaju a drugi
su puni žara i ubedjeni da će baš oni pobediti. Malo ih brinu kosači koji su došli sa drugih planina iz Srbije i država u okruženju, pogotovu iz Bosne, Republike Srpske.

A onda tačno u podne prvo zagrevanje. Mada, zagrevanje sa širokim otkosima potraje i duže od samog takmičenja. Merkaju kosači šta radi konkurencija, kakve kose imaju protivnici, kako zahvataju oštru travu i posle koliko otkosa oštre kosu?

Kad upekne zvezda, tridesetak najboljih poredjano u istu liniju na vrhu livade. Obeležene staze za otkose, pravila stroga i svi ko zapeta puška čekaju start. Odjednom oštar fijuk trideset kosa i padoše prvi otkosi. Prolomi se grmljavina publike, grane se saviše od vetra navijača. Kose sve pred sobom nose. Jure niz
livadu, seno ostaje iza oštrica i zamaha od tri metra. Prvih deset metara svi pobednici, nijanse ih dele. Pauza od desetak sekundi da se kose dooštre i kap vode hladne. Juriš ka cilju ne prestaje. Kose lete, znoj kosača kvasi suvu travu a Marovčani strepe hoće li njihov komšija da pobedi.

Još samo nekoliko metara i pada poslednji otkos najboljeg kosača. Podignute ruke i kosa leti u vazduh. Širok osmeh pobednika, veći od svih marovačkih livada. Svaka čast svima ali pobednik je knez, car ma car kosačkih careva. Čestita se , ljubi, objašnjava, analizira, posle rata svi generali pametni ali ovi Marovčani i spretni i nasmejani. Lako je pobediti kad ste kosu uzeli još sa sedam godina i tako sve do 77, 87, 97…..ma godine nisu važne za marovačke kosače.

A onda u debelom hladu starih hrastova, oraha, šljiva i jabuka vreo hleb, sir, gulaš i pečenje sa ražnja. Uh zaboravih glavno, marovačka rakija, od vekovnih šljiva i ponosnih domaćina.

( Stavovi izneti u podržanom projektu „ Otkrijte Medvedju“, nužno ne
izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva )