SA SOLARNIM TRICIKLOM DO KRAJA SVETA!?(VIDEO)

SA SOLARNIM TRICIKLOM DO KRAJA SVETA!?(VIDEO)

LESKOVAC- Da li bi voleli da vozite bicikl bez okretanja pedala i trošenja baterije? Baš takav bicikl, odnosno tricikl, koji vas neće umoriti, napravila su dva prijatelja iz Leskovca i sela Guberevca. Sada se voze gde god požele. Vlasnik ekološke naprave, Dalibor Stanković iz Guberevca,

Svakog dana, solarnim triciklom, prvo „projuri“, kroz selo. Onda izadje na stari autoput i nastavi ili ka Leskovcu ili ka Vranju. Sve ide kao podmazano, samo treba malo Sunca. Kad je oblačno tu je električna baterija koja se puni tokom sunčanih dana.


Krov tricikla je solarni panel i zaštita od kiše. Dovoljno je da dan bude sunčan, napunite baterije do podneva i onda se vozite sve do mraka. Kada je vedro i letnje Sunce, tricikl plovi putem i do 40 kilometara na sat. Solarni tricikl je napravljen u kućnoj radionici Aleksandra Ilijevskog u Leskovcu. Aleksandar je pre nekoliko godina postao poznat po biciklu na baterije, koji razvija brzinu od 80 do 100 km na sat.


Za solarni tricikl, Aleksandar je koristio svoje i znanje učenika srednje Tehničke škole „Rade Metalac“ u Leskovcu. Učenici te škole, pre nekoliko godina su izabrali da za diplomski rad, naprave panele za solarno grejanje. Cilj im je bio, ne samo da sa odličnim diplomiraju već da škola prvi put u toaletima ima i toplu vodu čije grejanje će biti besplatno. U školskoj radionici, učenici su sami, napravili kućište, postavljali izolaciju, montirali grejače, povezivali sa bojlerom….


Kompletan materijal za izradu jednog panela sa bakarnim cevima koje su i najbolje, koštao oko 9.000 dinara. Profesor praktične nastave Zoran Antanasković koji je nadgledao čitav posao, tada je objasnio da će škola samo na tri panela uštedeti izmedju 500 i 600 evra i da će dobiti toplu vodu. Škola je tada samo za grejanje objekta trošila 60.000 litara lož ulja. Aleksandar Ilijevski, poznat po inovacijama, posebno bicikla, zainteresovao se


Za rad učenika tehničke škole. Prihvatio je neke njihove ideje ali je i uradio izmene po sopstvenom planu i iskustvu, kako bi dobio još racionalniji i jači panel. Postavljanje ogledala koja upijaju sunčevu svetlost pod različitim uglovima, direktna, povezivanja panela sa baterijom ili malim akumulatorom, pravljenjem
skladišta za solarnu struju i još sitnica koje su doprinele da se trikciklom lako i bezbedno upravlja pri brzini od 40 kilometara na sat.

Ceo posao ne bi bio završen da Dalibor nije bio uporan i podrška da se tricikl uradi na najbolji način.
Sada kada su uspeli, svuda gde prodje tricikl izazove znatiželju i divljenje.Stanovnici mesta kroz koja prolaze triciklom zaustave ih i dugo gledaju svaki deo na toj napravi. Čude se i dive umeću dovojice prijatelja.


( Reportaža ne odražava stavove sufinansijera projekta- Obično, neobične
priče)